Prof. Kristof Štam, hirurg iz Berlina, o primeni regenerativne medicine u kardiologiji: Posle preležanog infarkta miokarda, primenjuje se jedan od tri vida terapije matičnim ćelijama.
Regenerativna medicina, kojom je započeo 21. vek, razvijena je iz ideje da je matična ćelija sposobna da se diferencira u druge ćelije i tkiva i da se, na taj način, stvaraju uslovi za (iz)lečenje.
Matične ćelije se, u terapiji infarkta miokarda, uspešno primenjuju već desetak godina, kaže, u razgovoru za „Novosti“, profesor dr Kristof Štam, hirurg u Nemačkom centru za srce, u Berlinu, koji je u Beogradu učestvovao na Četvrtom međunarodnom simpozijumu „Regenerativna, medicina, tkivno i genetičko inženjerstvo“.
- Uobičajeni način dosadašnje primene matičnih ćelija kod infarkta miokarda, kako se radilo od pre deceniju, izgledao je ovako: matične ćelije, prikupljale su se iz bedrene kosti, zatim su pripremane i, kateterizacijom, ubacivane u oštećeni deo srčanog mišića. To je davalo određene rezultate, ali se uglavnom činilo neposredno posle infarkta miokarda, u određenom kraćem vremenu posle infarkta (dan, dva, tri). U mom ranijem polju rada (kardiotorakalna hirurgija), korišćene su, mahom, matične ćelije iz koštane srži i direktno su se, prilikom otvaranja grudnog koša, ubrizgavale u srčani mišić.
- Trenutno postoje tri načina implementacije matičnih ćelija u lečenju infarkta i postinfarktnog stanja. Ako pacijent doživljava srčani udar dok se nalazi u samoj bolnici, ili blizu nje, kardiolog, kataterizacijom, direktno ubrizgava matične ćelije u njegovo srce. Druga situacija: ukoliko nam dođe pacijent i kaže da je imao infarkt miokarda dva, tri meseca ranije, podvrgava se klasičnom otvaranju grudnog koša i potom, ubrzgavanju matičnih ćelija direktno u srčani mišić. Treća varijanta, bila bi da se, kod nekog ko je pre izvesnog vremena doživeo infarkt, pokuša ubrizgavanje matičnih ćelija kateterizacijom, ali mnogo invazivnije i sa većom koncentracijom ovih ćelija.
- Infektivna oboljenja srčanog mišića, miokarditis, tojest zapaljenjski procesi, koji se dešavaju srcu, jedna su od oblasti u kojima su matične ćelije primenjive. Druga opcija je urođena, ili stečena dilatativna bolest srčanog mišića, za čije dešavanje nema valjanog objašnjenja. Upravo zato, terapija matičnim ćelijama kod ovakvih vrsta oboljenja srca i jeste problematična. U lečenju različitih srčanih oboljenja ne možemo da upotrebljavamo bilo kakve takozvane mezenhimalne matične ćelije. One uvek moraju da budu specifične mezenhimalne matične ćelije za dato oboljenje. Medicina, međutim, još ne zna sve mezenhimalne matične ćelije koje se podudaraju sa svim postojećim oboljenjima.
- Najveća koncentracija je na istraživanju upotrebe matičnih ćelija koje potiču iz krvi pupčanika, ili iz tkiva posteljice. Ovo su veoma mlade matične ćelije i samim tim imaju veliki potencijal da naprave pomak u terapiji. Proći će, međutim, mnogo decenija pre nego što budemo u situaciji da lečimo pacijente, njihovim sopstvenim zamrznutim matičnim ćelijama, jer oni, koji su zamrzli svoje matične ćelije danas su - bebe. Naši sadašnji kardiološki pacijenti, stari su između 55 i 75 godina, pa postoji disproporcija u tom smislu.
- Sada se, kao na alternativnom rešenju, radi na takozvanoj alogenoj transplantaciji matičnih ćelija. Transplantacija nije autologna, znači pacijent ne daje sam sebi, nego daje drugom. Autologna transplantacija će, dugoročno, pomoći ljudima koji će stasati od današnjih beba, čije se matične ćelije sada zamrzavaju po rođenju.
Autor: I. Stanojević