Autizam - kompleksan razvojni poremećaj

sreda, 16 septembar 2009 01:00

Napisao Redakcija

0 Komentari

Osnovna obeležja autizma

Osnovni simptomi poremećaja su nedostatak emocionalnih odgovora prema ljudima i stvarima, nedostatak verbalne i neverbalne komunikacije, osobito poremećaj u razvoju govora, bizarnosti u ponašanju i stereotipije. Poremećaji se manifestiraju u ranom djetinjstvu i nisu izlječivi.

Autizam određujemo prvenstveno kao razvojni poremećaj, a njegova prezentacija mijenja se ovisno o dobi i životnom iskustvu.

Procjenjuje se da u Europskoj zajednici populaciju osoba s poremećajima iz autističnog spektra čini oko milijun osoba od 375 milijuna stanovnika. Prevalencija u dječaka je 4 puta veća nego u djevojčica. Poremećaj je nađen na svim razinama inteligencije, međutim 70-80% slučajeva funkcionira na značajno nižoj razini intelektualnog i adaptivnog funkcioniranja. Sljedeći pridruženi problem je epilepsija, koja se javlja kod svake treće osobe sa autizmom.

Klinička slika

Kod svih slučajeva prisutna su klinička obilježja na tri područja:

Poremećaji u razvoju socijalnih kontakata i interakciji

Poremećaji na socijalnom području javljaju se na različite načine. Kod nekih osoba postoji značajno socijalno osamljivanje, drugi su pasivni u socijalnoj interakciji sa slabim ili prikrivenim interesom za druge osobe. Suprotno tome, kod nekih osoba dolazi do veoma aktivnog upuštanja u socijalnu interakciju na osebujan, nametljiv i jednostrani način. Zajednička je svima ograničena sposobnost za empatijom, ali su sposobni pokazivati osjećaje na svoj vlastiti način.

Oštećenje verbalne i neverbalne komunikacije

Neki nemaju razvijen govor, drugi su prividno rječiti, no svima nedostaje sposobnost da vode obostranu dvosmjernu razmjenu i komunikaciju. Stil i sadržaj njihovih jezičnih vještina je osebujan, uključujući izmišljanje riječi, reverziju zamjenica i eholaliju koja se manifestira kroz ponavljanje riječi ili kraćih rečenica npr. Na upit "Jesi li gladan?" dijete ogovara "Jesi li gladan?". Emocionalne reakcije na verbalno i neverbalno obraćanje su neodgovarajuće. Razvoj govora u autističnih osoba može biti prekinut ili u regresiji. Repertoar ekspresije i regulacije emocija je različit, ponekad ograničen, a katkada pretjeran.

Sužen repertoar interesa i ponašanja

Aktivnost mašte je oštećena, što koči i ograničava njihovu sposobnost razumijevanja namjera i emocija drugih ljudi. U nekim slučajevima javlja se pojava pretjerane maštovitost, no to se rijetko događa. Autistične osobe također imaju ograničene sposobnosti anticipiranja onog što se može dogoditi kao i savladavanja prošlih događaja. Mnoga djeca sa autizmom razvijaju specifične interese ili preokupacije neobičnim sadržajima, a u mnogim slučajevima javlja se neuobičajena preosjetljivost ili neosjetljivost na pojedine podražaje. Nadalje obično pridružena nespecifična obilježja uključuju: anksioznost, poremećaje spavanja i obrasca hranjenja, gastrointestinalne smetnje, silovite napade bijesa nerijetko s autoagresivnim ponašanjem. Pored varijacija na planu ponašanja, također postoji ogromna raznolikost u razini mentalnog funkcioniranja koja se kreće od prosječne, čak natprosječne inteligencije do teških intelektualnih poteškoća. Kod tri četvrtine slučajeva autizma istodobno postoji i intelektualno oštećenje.

Specifičnosti u odrasloj dobi, prava i potrebe osoba s autizmom

Doba adolescencije definira se kao period dostizanja određene zrelosti, samostalnosti s preuzimanjem odgovornosti. Većina autistične djece zadržava oznake autizma u adolescentnoj dobi. Zbog razvoja i promjene kliničke slike, često s adolescencijom dolazi do destabilizacije donekle stabilne ličnosti. U mnogo slučajeva čini se da adolescencija može biti produžena i znatno se protezati u kasne dvadesete. Na kraju tog perioda, u odrasloj dobi (kronološki gledano), većina osoba postaje smirenija i stabilnija, iako njihove autistične osobine ostaju. Stabilna okolina i nastavak poučavanja omogućuju napredovanje odraslih osoba, čak i onih za koje takva predviđanja nisu očekivana u odnosu na funkcioniranje u djetinjstvu i ranoj adolescenciji.

U socijalnim odnosima praktički nema poboljšanja:

Nedostaje im sposobnost iskazivanja empatije, što rezultira mnogobrojnim problemima u izgrađivanju prijateljstva, seksualnom ponašanju i životu u zajednici.

Verbalna i neverbalna komunikacija

Osnovno razumijevanje verbalnog jezika varira od praktičkog nerazumijevanja do besprijekornog razumijevanja. Neverbalnu ekspresiju drugih ljudi često pogrešno tumače.

Ponašanje je ograničeno na jednolično i ponavljajuće

Neprikladno ponašanje može dominirati ponašanjem ili biti toliko neznatno i jedva primjetno. Čak i kada je ovaj tip ponašanja smanjen, obično postoji ostatak dijela takvog modela ponašanja. Složeniji modeli ritualnog ponašanja mogu se i dalje razvijati ili ponovno pojavljivati.

Druga obilježja

Osobe kod kojih je ranije bilo dominantno hiperaktivno ponašanje mogu postati neaktivne i pasivne. To je moguće spriječiti kontinuiranom edukacijom i tretmanom.

Potrebe odraslih osoba s autizmom

Nedostaje im sposobnost iskazivanja empatije, što rezultira mnogobrojnim problemima u izgrađivanju prijateljstva, seksualnom ponašanju i životu u zajednici.p,

Verbalna i neverbalna komunikacija

Osnovno razumijevanje verbalnog jezika varira od praktičkog nerazumijevanja do besprijekornog razumijevanja. Neverbalnu ekspresiju drugih ljudi često pogrešno tumače.

Ponašanje je ograničeno na jednolično i ponavljajuće.

Neprikladno ponašanje može dominirati ponašanjem ili biti toliko neznatno i jedva primjetno. Čak i kada je ovaj tip ponašanja smanjen, obično postoji ostatak dijela takvog modela ponašanja. Složeniji modeli ritualnog ponašanja mogu se i dalje razvijati ili ponovno pojavljivati.

Druga obilježja:

Osobe kod kojih je ranije bilo dominantno hiperaktivno ponašanje mogu postati neaktivne i pasivne. To je moguće spriječiti kontinuiranom edukacijom i tretmanom.

Potrebe odraslih osoba s autizmom

Radi osmišljavanja programa habilitacije, rehabilitacije i edukacije za odrasle osobe s autističnim poremećajima potrebno je odrediti koje općeljudske i posebne potrebe on mora obuhvatiti. Međunarodno udruženje Autizam-Europa je na kongresu održanom u Den Haagu 1992. godine donijelo Povelju o pravima osoba s autizmom (prijevod UZAH, 2001). Osnovno je načelo Povelje da ljudi s autizmom trebaju imati ista prava i povlastice kao i cijela europska populacija, ostvarive na primjeren način i u najboljem interesu osoba s autizmom. Posebno se ističe njihovo pravo na slobodan i ispunjen život do granica njihovih mogućnosti.

Potrebe odraslih osoba s autizmom općenito se dijele u 3 osnovne skupine:

• Posobne potrebe, uključujući socijalne i emocionalne potrebe (briga o sebi, zdravlje, fizičke potrebe, razvoj interesa i / ili hobija);
• potrebe pojedinaca unutar neposredne okoline - obitelji i institucije (razvijanje tolerancije i prihvaćanja drugih, prepoznavanje potreba drugih i sposobnost komuniciranja s drugima, iako u ograničenoj jednostavnoj kontekstualnoj interakciji);
• potrebe pojedinaca u široj okolini (često zbog netolerantnog odnosa okoline nužno je da ove osobe razviju što viši stupanj samostalnosti kako bi mogle koristiti sadržaje koje im ta sredina nudi).

Zaključak

Autizam određujemo prvenstveno kao razvojni poremećaj, a njegova prezentacija mijenja se ovisno o dobi i životnom iskustvu. Osnovni simptomi poremećaja su nedostatak emocionalnih odgovora prema drugim osobama , nedostatak verbalne i neverbalne komunikacije uz prisutnost specifičnih oblika ponašanja. S ciljem postizanja određene kvalitete tretmana za osobe s autizmom neophodno je predvidjeti bazične uvjete koje resursna Ministarstva nepotpuno sagledavaju:

• odgovarajuće prostorne uvjete za njihov smještaj, boravak i terapijsku intervenciju;
• posebne, individualno prilagođene zdravstveno obrazovne i socijalne programe;
• stručno osposobljene i motivirane profesionalce.

Nažalost, nismo ni svjesni u kako teškim prostornim uvjetima uz minimalna izdvajanja društva stručno i profesionalno rade stručnjaci kojima ne manjka motivacija. Prijeko je potrebna veća senzibilizacija društva za rješavanje svakodnevnih problema s kojima se suočavaju djelatnici i klijenti. Poboljšanje izvođenja rehabilitacijskih programa moguće je samo uz zadovoljavanje gorenavedenih uvjeta.

 

Autor:   Prof. dr. sc. Dubravka Šimunović