Hidrokela

nedelja, 27 februar 2011 00:00

Napisao Redakcija

0 Komentari

Naziv hidrokela na grčkom znači vodena vreća, a označava nakupljanje tekućine u ovojnici testisa ili duž sjemenovoda. Može predstavljati razvojni poremećaj ili neravnotežu između stvaranja i odstranjivanja tekućine. Sama po sebi hidrokela ne predstavlja veliki problem, međutim, potrebno je istražiti njen uzrok kako se ne bi propustila prepoznati ozbiljna bolest koja ju je uzrokovala. Latinski naziv: Hydrocele Engleski naziv: Hydrocele

Prirođena hidrokela obično se manifestira u dobi 1-2 godine, a hronična, sekundarna u muškaraca starijih od 40.
Hidrokela je bolest muškaraca. Iznimno se javlja kod žena kao slična nakupina tekućine duž Nuckova kanala.

Uzrok
Mnogobrojni su uzroci hidrokele. U djece je hidrokela većinom komunicirajućeg tipa kod kojih postoji komunikacija između mošnji i trbušne šupljine.
U fetalnom životu testisi se nalaze u trbušnoj šupljini i normalno se kroz preponski kanal spuštaju u mošnje tijekom 7. do 9. fetalnog mjeseca života. Prije nego se testis počne spuštati formira se u trećem mjesecu trudnoće vrećica, tzv., vaginalni potrbušni nastavak (processus vaginalis peritonei) koja također prolazi kroz preponski kanal i već prije rođenja se na svom gornjem kraju zatvori. Ako ostane prohodan, mošnja se puni tekućinom iz trbušne šupljine, osobito prilikom napinjanja i nastaje hidrokela.
Kod nekomunicirajućeg tipa hidrokele zbog niza poznatih ili nepoznatih uzroka nastaje neravnoteža između stvaranja i upijanja tekućine te njenog nakupljanja.
Mogući uzroci nekomunicirajuće hidrokele su:
- upala sjemenika ili pasjemenika (orchitis, epididimitis)
- tuberkuloza
- tropske infekcije, npr. filarijaza
- torzija testisa uzrokuje reaktivnu hidrokelu u 20% slučajeva
- tumor testisa
- trauma, osobito ako nastane krvarenje
- u 70% slučajeva nakon transplantacije bubrega
- terapija zračenjem
- ekstrofija mokraćnog mjehura
- Ehlers-Danlosov sindrom
- promjena tipa ili volumena trbušne tekućine, npr. kod osoba na peritonealnoj dijalizi i s ventrikuloperitonealnim šantom (kod hidrocefalusa)
- odstranjenje limfnih čvorova
- idiopatska retroperitonejska fibroza (Ormondova bolest)

Podela
Osim komunicirajuće i nekomunicirajuće hidrokele se mogu podijeliti na primarne i sekundarne.
Primarna ili idiopatska hidrokela nije nastala kao posljedica neke bolesti testisa i uzrok joj je nepoznat. Njeni oblici su:
- hidrokela vaginalne ovojnice - nalazi se oko testisa pa se testis teško može napipati
- prirođena (komunicirajuća) hidrokela - nastaje zbog održanog vaginalnog potrbušnog nastavka, praćena je kilnom vrećom i ima otvor prema trbušnoj šupljini
- dječji tip hidrokele - nalazi se oko testisa i nastavlja prema unutarnjem preponskom prstenu, ali ne komunicira s trbušnom šupljinom
- hidrokela sjemenovoda

Sekundarna hidrokela nastaje kao popratna pojava neke bolesti, najčešće tumora ili upale testisa i/ili epididimisa. Ostali mogući uzroci već su nabrojeni.

Simptomi
Većina je hidrokela bez simptoma. Obično se prikazuju kao bezbolno povećanje mošnji. Pacijenti ponekad opisuju osjećaj težine ili povlačenja mošnje te blagu neugodu u preponskoj regiji. Hidrokela je obično bezbolna pa ako postoji bol najčešće je pokazatelj upale epididimisa (pasjemenika). Hidrokela se može smanjiti u ležećem položaju, a povećati pri stajanju. U odnosu na testis smještena je gore i sprijeda. U 7-10% slučajeva je obostrana. Često je povezana s kilom, češće na desnoj strani.

Dijagnoza
Pregledom se postavlja sumnja na hidrokelu. Prosvjetljavanjem i ultrazvukom ona se može dokazati. Dodatne pretrage su scintigrafija testisa te radiološke pretrage. Laboratorijskim pretragama krvi i mokraće dokazuje se upala. Aspiracija hidrokele (uzimanje uzorka tekućine iglom i štrcaljkom) otkriva bistru tekućinu. Ne može biti terapijski postupak jer se tekućina vrlo brzo ponovno nakupi, a postoji i opasnost od unošenja infekcije.
Najvažnije je isključiti postojanje torzije (uvrnuća) testisa.

Lečenje
U dječjoj dobi se hidrokela često spontano povuče, a ako se to ne dogodi potrebno je kirurškim zahvatom zatvoriti vaginalni nastavak i odstraniti proširenu vreću gdje je bila nakupljena tekućina.
Postupak kod sekundarne hidrokele ovisi o uzroku - potrebno je liječiti osnovnu bolest. Ako je hidrokela velika i prijeti ugroziti cirkulaciju u mošnji treba je kirurški riješiti.

Komplikacije
Moguće komplikacije su ugrožavanje cirkulacije u mošnji zbog pritiska velike količine tekućine u hidrokeli te posljedične atrofije testisa i neplodnosti. Krvarenje u hidrokelu rezultat je traume. Crijevne vijuge se mogu zaglaviti u hidrokeli ako postoji kila.
Komplikacije kirurškog liječenja rijetke su, a mogu biti: krvarenje, infekcija, anesteziološke komplikacije, slučajne ozljede krvnih žila i sjemenovoda.

Prognoza
Prirođene hidrokele imaju odličnu prognozu, većina ih prolazi unutar prve godine. Trajne prirođene hidrokele uspješno se liječe kirurškim zahvatom.
Prognoza sekundarnih hidrokela ovisi o njihovu uzroku.

Literatura
1. Blanco Espinosa A, Olmo Cerezo I, Merchan Garcia JA. Surgical treatment of hydrocele with local anesthesia: 10-year experience. Arch Esp Urol. 2001 Dec;54(10):1075-8.
2. Chalasani V, Woo HH. Why not use a small incision to treat large hydroceles?
ANZ J Surg. 2002 Aug;72(8):594-5.
3. Hii J, Bockarie MJ, Flew S, Genton B, Tali A, Dagoro H, Waulas B, Samson M, Alpers MP. The epidemiology and control of lymphatic filariasis on Lihir Island, New Ireland Province. P N G Med J. 2000 Sep-Dec;43(3-4):188-95.
4. Redman JF, Reddy PP. Management of common disorders of the inguinal canal and scrotum in childhood and adolescence. J Ark Med Soc. 2002 Sep;99(3):89-91.
5. Wei BP, Castles L, Stewart KA. Hydrocele of the canal of Nuck.
ANZ J Surg. 2002 Aug;72(8):603-5.