Pušenje cigareta se danas smatra najznačajnijim faktorom rizika za nastanak raka pluća. Žene su osetljivije na štetna dejstva sastojaka duvanskog dima. Broj žena obolelih od raka pluća u Srbiji se iz godine u godinu uvećava. Primarna prevencija pušenja je najznačajnija, a efekat najveći ako se primeni u predškolskom uzrastu. Smatra se da uspeh antipušačke politike jedne zemlje može da se izmeri razlikom u stopi obolelih muškaraca u odnosu na žene. Tako se u zemljama u kojima se nacionalni antipušački program dugo sprovodi praćenjem iz godinu uočava smanjenje broja muškaraca obolelih od raka pluća.
Medjutim, u većini zemalja, ovo ne važi i za broj obolelih žena, koji još uvek ima trend porasta svuda u svetu. U SAD i zemljama Evropske unije ovaj porast je zaustavljen, što je u direktnoj vezi sa smanjenjem broja pušača. Zahvaljujući smanjenju broja pušača medju ženama, ostvareno je za sada samo zaustavljanje trenda porasta obolelih od raka pluća a još ne i pravi nivo pâda ove bolesti kakav postoji kod muškaraca.
Da li činjenica da broj žena sa karcinomom pluća ima dalji trend porasta širom sveta može da deluje utešno pred poraznim podacima sa grafikona, koji prikazuju da je iz godine u godinu broj žena sa karcinom pluća u Srbiji sve veći. Najviši, ljubičasti stubići jasno pokazuju da se ovaj broj odnosi na žene-pušače. Pojava karcinoma pluća kod bivših pušača (zeleni stubići) podseća nas da je rizik od pojave raka pluća kod njih veći nego kod osoba koje nikada nisu pušile i da zaostaje još nekoliko godina po prestanku pušenja.
Žuti stubići pokazuju broj obolelih koje nikada nisu pušile. On je najmanji u grupi, ali nas navodi na pitanje zašto su se ove žene-nepušači ipak razbolele od raka pluća. Neke od njih su imale nasledno odredjenu bolest i bio je potreban mali broj koraka u takozvanoj karcinogenezi da se bolest ispolji. Medjutim, danas ima dokaza da se rak pluća javlja i kod pasivnih pušača, t.j. onih koji su samo duže ili kraće boravili ili živeli u blizini pušača i nevoljno udisali duvanski dim. Ispitivanje uticaja pasivnog pušenja u nastanku raka pluća u Srbiji biće predmet prospektivne studije, sa naročitim osvrtom na pasivno pušenje supružnika i kolega na radnom mestu.
Skorašnjim istraživanjima utvrdjen je mogući mehanizam koji doprinosi većoj osetljivosti žena na sastojke duvanskog dima, koji vodi nastanku raka pluća. Koliki period je potreban za transformaciju zdrave ili delom obolele ćelije u ćeliju raka kod pojedine osobe, zavisi od nasledne predispozicije. Smatra se da su oboljevanju od raka pluća naročito sklone osobe koje imaju bliskog krvnog srodnika sa ovom bolešću a sami su pušači. Pri tome sama pušačka navika nosi veći rizik za pojavu bolesti od nasledne sklonosti. Udruženi – pušenje i nasledna sklonost – povećavaju ovaj rizik na 14 puta u odnosu na nepušače koji nemaju obolelog srodnika.
U okviru programa prevencije pušenja, primarna prevencija bi trebalo da ima svoje najznačajnije mesto. Delovanjem na razvoj ličnosti nepušača podsticanjem kreativnih vrednosti dece još u predškolskom uzrastu, najviše će moći da se učini u ostvarenju ukupnih ciljeva smanjenja budućih korisnika psihoaktivnih supstanci, pa time i broja pušača kod nas. Ovim kao i pravovremenim informisanjem mogle bi da se smanje razorne posledice sastojaka duvanskog dima po zdravlje. U zemlji u kojoj se koncizne i jasne informacije o efektima, kako aktivnog, tako i pasivnog pušenja već nalaze u udžbenicima Poznavanja prirode i društva za niže razrede osnovnih škola, ovaj plan i želje deluju ostvarljivije.
Autor: Doc dr Dragica Pešut
| Ostali tekstovi: |
|---|
|